Pages

27 February 2010

Brajtonska čajanka u 5.30

Čajanka se širi: nakon "neobostonske", britanska The Freedom Association je organizovala Brighton Tea Party. U 5.30, kako i priliči... U ovom slučaju, avatar kralja Džordža bi verovatno bio Van Rompuy iz prethodnog posta koji oličava taxation without representation. Naravno, laburistička uvećanja nameta od početka nove ere 1997, takođe su tema brajtonske žurke. Jedan od vođa pokreta je Dan Hannan, libertarijanski usmereni član Konzervativne partije.
Inače, Hannan piše u Telegraphu. Bio je protivnik Lisabonskog sporazuma i njegov evroskepticizam je na liniji "Bruges-a".Popularan je njegov govor upućen Gordonu Braunu, u kome ga naziva aparatčikom brežnjevskog tipa.

Naravno, pitanje je da li Tea party pokret ima kapacitet da postane novi modalitet evroskepticizma i organizovane grupe u EU upravi. Kad smo kod stranačkog libertarijanizma u Britaniji, koliko znam, postoji jedna nova stranka koja je otvoreno libertarijanska, ali je to tek šačica članova...Postoje takođe libertarijanski članovi Konzervativne stranke, mada je sa aktuelnom konvergencijom zvanične torijevske politike ka laburizmu malo verovatno da ta pozicija postane ozbiljna frakcija. Na primer, ako se uporede zvanične politike prema MCS (mediji, kultura, sport - čak je i šifra programskog paketa ista u obe stranke), teško je pogoditi koji program pripada laburistima a koji torijevcima. Prvi teže da svi imaju besplatan pristup plivanju do 2012, dok drugi panegirišu Nacionalnoj lutriji kao vrhunskom izumu koji omogućava razvoj sporta i kulture i zalažu se ta stvaranje okruženja u kome the creative industries can flourish, and in which people can take control of the most enjoyable aspects of their lives.. Nisam sigurna koliko čajanki treba da bi se ovaj princip preokrenuo...

Ko si ti?

Nigel Farage iz britanske evroskeptične Partije nezavisnosti ima par reči za predsednika EU:

O porezima

Jedna anketa na CNN-u nam govori o odnosu građana SAD prema jednoj od dve neminovnosti u životu (ili bolje rečeno, druga i nije sam deo života, nego pre njegov kraj). Ako sam u nešto siguran, u Srbiji bi rezultati bili dijametralno suprotni. Moje je mišljenje da su tri razloga ovakve poreske svesnosti u SAD:
- Kao što Srbin "rado" ide u vojnike, tako i Amerikanac "rado" plaća porez.
- Međutim, sama sila nije dovoljna jer bi i u Srbiji prikupljanje išlo mnogo bolje. Biće da za razliku od prosečnog Srbijanca Amerikanci dobiju veću vrednost za porez koji plate.
- Konačno, možda su i malo zrelija nacija pa ne očekuju da plate skoro ništa, a dobiju sve.

Naravno, moguće je i da su Srbi samo dopola sazreli, pa shvataju da neće da daju novac državi koja im daje relativno malo, ali i dalje veruju u Deda Mraza.